Advokat za ostavinski postupak i nasledno pravo

         
Ne postoji bolniji, ni tužniji trenutak u životu pojedinca ili porodice nego smrt bližnjih osoba. Nakon nemilih događanja koja slede dolazi na red i ono što posle smrti svakog lica mora da se uradi, a to je raspravljanje o negovoj imovini. Nekada je ovo veoma jednostavan zadatak koji se brzo i efikasno završava, a ponekad veoma komplikovan i zahtevan. U svakom slučaju, neophodan je ozbiljan i profesionalan pristup koji će na najbolji mogući način okončati raspravljanje zaostavštine.

 

ostavinski postupak
         

Ostavinska rasprava: procedure i problemi u praksi

Pokretanje ostavinskog postupka

Kao i ceo postupak raspravljanja zaostavštine predviđen je Zakonom o vanparničnom postupku. Njega može pokrenuti nadležan Sud u republici Srbiji po službenoj dužnosti , a prema mestu prebivališta pokojnog ili svako lice koje za to ima pravni interes. Postupak se pokreće putem Predloga za pokretanje ostavinske rasprave koji nema strogu formu i u koji se unose osnovni podaci za ostavioca, navodi se imovina koja je iza njega ostala, kao i naslednici. Uz nju se prilažu  umrlica ostavioca, izvodi iz matičnih knjiga rođenih i venčanih, kao i            dokazi o imovini koju je preminuli  imao   ( ugovori , ostavinska rešenja , saobraćajna dozvola , akcije, list nepokretnosti,  dokazi o računima…).Nakon pokretanja sud ili javni beležnik šalju svim poznatim ili navedenim naslednicima poziv na ročište za raspravljanje zaostavštine. Trajanje same ostavinske rasprave zavisi uglavnom od toga da li  među naslednicima postoji neki spor po pitanu nasleđa ili ne.

Postupak raspravljanja zaostavštine

Nakon toga, ukoliko nema nikakvih problema među naslednicima, sledi brz i prost postupak koji se završava za jedno ročište. Međutim, ako među naslednicima postoji neki spor oko prava na delu ili celoj imovini , onda dolazimo do tačke u kojoj će sud ili javni beležnik prekinuti postupak i lice koje osporava neko pravo uputiti da pokrene Parnični postupak u okviru koga će tu svoju tvrdnju i dokazati. Po okončanju parnice, postupak se nastavlja tamo gde je prekinut sa rešenom spornom situacijom, a krajnji rezultat je ostavinsko rešenje kojim se , nakon pravnosnažnosti, može koristiti u ostvarivanju svojih nasleđenih prava.

Najčešći problemi koji se javljaju su imovina koja je bračna tekovina i u odnosu na koju se traži izdvajanje ili izdvajanje po osnovu ulaganja u imovinu gde određena lica imaju takođe prava koja traže pa dolazi do spora. 

Testament

Pored navedenog načina nasleđivanja, naš pravni sistem poznaje i testamentarno nasleđivanje, u kome zaveštalac uz poštovanje zakonom propisanih normi svojevoljno raspolaže svojom imovinom. Testament je strogo ličan, jednostran, opoziv, dobročin, mortis causa pravni posao. Naše pravo poznaje sledeće vrste testamenta:

– svojeručni ili olografski testament;

– pismeni testament sačinjen pred svedocima ili alografski;

– sudski testament;

– konzularni testament;

– međunarodni testament;

– brodski testament;

– vojnički testament;

– usmeni testament

– javnobeležnički testament

Ko može sačiniti testament?

Zakon o nasleđivanju precizno naglašava da testament može sačiniti lice koje je starije od 15 godina i koje je stanju da shvati značaj svojih postupaka i njihovih posledica i da postupa prema takvom shvatanju. Takođe, potrebno je da njegova volja za zaveštanjem bude stvarna i ozbiljna (animus tetandi)

Problem sa testamentom

Glavni problem testamentarnog raspolaganja je nužni deo naslednika kojim može biti povređen testamentom . Naime svaki od zakonskih naslednika zaštićen je nužnim delom koji mu ne može biti ugrožen testamentom. Lice kojem je povređeno ovo pravo na nužni deo može tražiti sudsku zaštitu svog dela i time ostvariti svoja zakonom zagarantovana prava. Takođe tu je i problem sa testamentom vezan za njegovu formu koja mora biti u potpunosti ispoštovana inače je testament nepunovažan.

Ostali načini raspolaganja u našem pravu

Pored zakonskog i testamentarnog nasleživanja naše pravo poznaje još neke vrste nasleđivanja. To su Ugovor o doživotnom izdržavanju kao i Ugovor o raspodeli imovine za života. O njima će biti reči u okviru posebnog izlaganja jer su oni po svojoj kompleksnosti priča za sebe. Pored ova dva ugovora Ugovor o poklonu, takođe može biti jedan od vidova raspolaganja zaostavštinom od strane ostavioca i to tako što će određenom nasledniku učiniti ovaj poklon i naglasiti da on ne ulazi u nasledni deo. Naravno i ovde može doći do povrede nužnog dela kaoi u slučaju testamenta.

Zaključak

Ovde se priča o nasleđivanju i problemima koji povodom njega nastaju ne završava. Postoje mnoge stvari koje, kako tokom tako i pre  i posle, ostavinske rasprave treba srediti. Npr. stanje nepokretnosti u katastru pre raspravljanja zaostavštine , porez na nasleđe koji se plaća posle ostavinske rasprave. Advokat za ostavinske rasprave obučen je za gore navedenu problematiku u potpunosti i vodi računa o svakom koraku kako ne bi dolazilo do odugovlačenja ili nekih problema koji bi, bez potrebe stvarali sporove i dodatne troškove.

Ukoliko imate problem sa ostavinom ili imate dodatna pitanja možete nas kontaktirati i zakazati sastanak ili pronaći nekog od advokata sa liste AKB